Tragedija srpskog fudbala
3 min read
Foto: FK Crvena zvezda/Twitter
Godinama smo čekali veći broj srpskih klubova u grupnim fazama Lige šampiona, Lige Evrope ili od skora Lige konferencije i konačno su nam se želje ostvarile, ali ne kaže se uzalud u narodu “pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.
Srbija je dobrim partijama Crvene zvezde i Partizana u prethodnih nekoliko godina u Ligi Evrope i Ligi konferencija napredovala na UEFA rang listi i došla u situaciju da je ove godine sve počelo idilično. Dva kluba u Ligi šampiona, jedan direktno, jedan kroz kvalifikacije, klub u kvalifikacijama za Ligu Evrope i dva u doigravanju za Ligu konferencija. Epolog, po jedan u sva tri takmičenja grupne faze. Malo li je, reklo bi se?! Izgleda da je ipak bilo i previše!
Ukoliko sklonimo utisak sa strane, a on često vara ili nije objektivan, pogotovo kod prosečnog srpskog ljubitelja fudbala (čitaj Zvezde i Partizana), egzaktan podatak kaže da su Crvena zvezda, TSC, Čukarički, Partizan i Vojvodina odigrali 28 mečeva na evropskoj sceni ove sezone i ostvari JEDNU pobedu i to onu Partizana protiv Sabaha u kvalifikacijama, kada je bilo 2:0 za crno-bele. Uz to, ostvarena su dva remija (LŠ: Zvezda – Jang Bojs 2:2 i LE: TSC – Olimpijakos 2:2), te zabeležena čak 25 poraza, a gol razlika je 21:75! Ako ovo nije tragedija, ne znamo kako bi se drugačije nazvalo. Može i bolno prizemljenje, za sve koji misle da se stadionima i proširenjima lige podiže kvalitet, amateri!
Primera radi, ispod srpskih klubova po osvojenim bodovim u Evropi ove jeseni su samo klubovi iz Lihtenštajna, San Marina, Gibraltara i Estonije! Fino društvo.
A šta sve ovo znači za naredne godine, kada se formati sva tri UEFA takmičenja menjaju i više neće biti grupnih faza, već će se svi učesnici takmičenja rangirati na jednistvenoj tabeli.
Sezona je počela tako što je srpska Superliga bila 11. u Evropi (iako znamo da nije ni 21.), a pad je toliko zastrašujuć da je sada na 19. mestu, gde će verovatno i ostati, ali sa tendencijom pada! Sve to za manje od ŠEST meseci! Srbija je na kraju osvojila svega 1,400 bodova, a više od pola, dakle 0,800, dobila je samo na osnovu direktnog plamana prvaka u Ligu šampiona!
Sledeće sezone ponovo ostajemo sa pet klubova u Evropi. Prvak gotovo izvesno neće direktno u Ligu šampiona, ostali identično kao ove sezone u kvalifikacije za LE i LK, ali gotovo bez povlašćenog statusa u rangu Birkikare, Linkolna, Gzire i ostalih “neugodnih rivala”, jer “danas svi igraju fudbal”, ali izgleda samo srpski klubovi van svojih granica gube “moć” i postaju im “teške noge”.
Od sezone 2025/2026 vraćamo se na četiri kluba i to verovatno u ranim fazama kvalifikacija, pa će ova neslavna ekskurzija svih “elitnih” srpskih klubova doneti veću daru nego meru.
Zapažanje koje su nam dali srpski klubovi na međuanrodnoj sceni.
Prvo: Dokazano je da je kvalitet u Superligi Srbije na niskom nivou i da liga mora da se smanjuje, a kvalitet koncentriše!
Drugo: Samo srpski klubovi odlažu mečeve između dva evropska da bi se “odmorili”?! Od čega?? Zar Mančester siti odmara u trenutku kada u sredu igra protiv Lajpciga, a u nedelju protiv Arsenala? Nemoguće da je teže u Topoli ili Lučanima, nego na Emiratima.
Treće: Fizička snaga igrača iz Srbije i trčanje bez lopte u pojedinim trenucima se ne može nazvati istim sportom, kao u evropskim klubovima i to ne ovim elitnim. Može se govoriti i o manjku kvaliteta struke. Kao po pravili svaki naš klub može da izdži 60-ak minuta “evropskog” fudbala.
Četvrto: Kvalitet igrača domaćih i stranih nije na nivou igranja u Evropi. Čast izuzecima.
Peto: Mlad igrač je dobar ukoliko je kvalitetan, a ne ukoliko samo ima 18, 19 ili 20 godina, onda je samo mlad i služi za u izlog iz koga će ga neko za “siću” kupiti i potom na njemu još mnogo raditi.